| |
 |
 |
|
| | |
| |
|
| |
Besplatni rječnik
Pregled besplatnih rječnika - Rječnik za hrvatski, engleski...
 |
Linkovi na rječnike
|
Rječnik je leksikografsko djelo koje sadržava popis riječi, te izraza nekog
jezika, izabranih, raspoređenih i objašnjenih po nekom načelu, te poredanih
abecednim ili tematskim redoslijedom. U osnovi se razlikuju jezični rječnici i
predmetni rječnici kao što su enciklopedija i leksikon. Jezični rječnik se
prvenstveno bavi jezikom, odnosno leksičkim jedinicama jezika i njihovim osobinama.
Babilonci su napisali prvi rječnik u 6. stoljeću pr. n. e. Prvi europski
rječnici bili su dvojezični. Prvi engleski rječnik napisao je Robert Cawdrey
1604. godine, a zvao se A Table Alphabeticall. U Hrvatskoj je prvi rječnik
napisan 1595. godine, a napisao ga je Faust Vrančić (Rječnik pet najplemenitijih
europskih jezika - latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga jezika).
Abecedni poredak riječi rijetko se koristio sve do 18. stoljeća. Pojmovi su
pisani prema proizvoljnim različitim pravilima. Npr. jedan dio rječnika bio je
vezan za biljke, jedan samo za životinje, rječnik za zanimanja i slično.
U novije vrijeme sve više se sastavljaju rječnici koji su uglavnom deskriptivni
(opisni) te koji obuhvaćaju različite stilove i žanrove,
a ujedno su i računalno pretraživi bilo na samom računalu ili na Internetu.
Deskriptivni rječnici prikupljaju rječnički korpus nekog jezika koji je doista u
upotrebi, ili je bilo u upotrebi, suzdržavajući se pritom od vrijednosnih
kvalifikacija. Današnji rječnici teže iscrpnosti, vjerodostojnosti, točnosti i objektivnosti te
nastoje pružiti korisniku preciznu informaciju do koje žele doći. Stari rječnici bili su
uglavnom perspkriptivni (oni koji propisuju), te su ih karakterizirali subjektivnost i individualnost.
Hrvatski jezik skupni je termin za standardni jezik Hrvata, i za skup narječja i
govora kojima govore ili su nekada govorili Hrvati. Njime govori negdje oko 7
milijuna ljudi, poglavito Hrvata. Hrvatski je službeni jezik Republike Hrvatske
i jedan od tri službena jezika Bosne i Hercegovine, kao i jedan od sedam
službenih jezika AP Vojvodine u Srbiji. Pored toga, hrvatski jezik priznat je
kao službeni jezik u pojedinim općinama u austrijskoj pokrajini Gradišće
(Burgenland), međutim, tu je riječ o posebnom jeziku iseljenih Hrvata. Govorni
jezik čini sustav koji se sastoji od tri narječja: štokavskoga, kajkavskoga i
čakavskoga. Hrvatski standardni jezik temeljen je na novoštokavskome ijekavskome
narječju zapadnoga tipa, uz utjecaj ostala dva narječja, prvenstveno u leksiku.
|
|
|
| |
| 20. 1. 2019. |
|
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
|
| |
| |
| |